3D MODEL PLANIRANOG TERMINALA >>
Godine 1990. osnovan je Adria LNG Konzorcij za uvođenje novog pravca dobave plina do središnjih dijelova Europe i analizu mogućnosti izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin u Sjevernom Jadranu. Članovi Konzorcija su bili: INA industrija nafte-Hrvatska, ENERGOINVEST-Bosna i Hercegovina, TRANSGAS-Češka, SPP-Slovačka, MOL-Mađarska, OMW-Austrija, PETROL-Slovenija i TOTAL-Francuska.
Temeljem specifičnih zahtjeva koje mora zadovoljiti lokacija LNG terminala, u prvom koraku su izdvojene i analizirane dvije potencijalne lokacije - luka Kopar i područje luke Rijeka. Firma "M.W. Kellog" izradila je 1991. godine "Prethodnu studiju podobnosti" na osnovi koje je izvršena komparativna analiza predloženih lokacija. Studija je pokazala da je lokacija Omišalj na području luke Rijeka povoljna za daljnja istraživanja (nisu analizirane druge regije u Republici Hrvatskoj).
Krajem 1992. godine firmi "Tractebel Industrie" povjerena je izrada osnovnog projekta LNG terminala. U to vrijeme je Konzorcij za izgradnju ADRIA LNG terminala predložio da se na poluotoku Tenka Punta (Omišalj na otoku Krku) između postrojenja JANAF-a i DINA-e izgradi terminal za prekrcaj i prihvat tekućeg prirodnog plina, te za isplinjavanje i otpremu plina plinovodima prema potrošačima u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini i dr., te je ta ideja i danas ponovo aktualizirana.
O namjeri gradnje LNG terminala izvještena je Vlada Republike Hrvatske koja je na svojoj sjednici od 9. travnja 1993. godine ocijenila ADRIA - LNG projekt "d značajnog državnog i međunarodnog interesa" te je zadužila Ministarstvo industrije, brodogradnje i energetike da kao koordinator poduzme sve potrebne mjere i radnje za nesmetano odvijanje pripreme projekta.
Kako je riječ o „objektu od važnosti za Republiku“ Vlada Republike Hrvatske je odlukom od 24. kolovoza 1994. godine imenovala Stručnu komisiju za ocjenu Studije utjecaja LNG terminala na okoliš.
U skladu s zakonskim obvezama investitor je pristupio izradi navedene Studije, a u okviru Prethodne studije načinjen je niz separata kojima su analizirani prostorno-planerske mogućnosti lokacija terminala, krajolik, tehnička izvodivost, sigurnost i rizici, sociološki utjecaji, te arheološki, maritimni i ekonomski uvjeti izgradnje terminala.
U to vrijeme je, od strane predstavnika Primorsko-¬goranske županije, zahtijevana izrada cjelovite prostorno-planerske analize šireg područja Kvarnerskog zaljeva. Sukladno tome pristupilo se analizi mogućih lokacija na širem prostoru Kvarnera. Studija je izrađena u listopadu 1994.g. od strane tvrtke URBING d.o.o. iz Zagreba, i obuhvatila je samo potencijalne lokacije na području Kvarnerskog zaljeva. Ponuđene lokacije su bile:
- Bakarski zaljev
a. prostor Koksare,
b. plato Sršćica,
- sjeverozapadni dio otoka Krka
a. poluotok Tenka Punta-južnija lokacija,
b. poluotok Tenka Punta-sjeverna lokacija uz naftni terminal,
c. poluotok Zaglav-uvala Blatna,
d. prostor za II. fazu razvoja "DINE",
- Raški zaljev
a. Bršica,
b. uvala Teplica,
- zona Koromačno
a. uvala Dobra,
b. Koromačno-zapad
- uvala Plomin
a. luka Plomin,
b. Lukarići.
Nakon razmatranja i komparativne prostorne analize, koja je obuhvatila sve navedene potencijalne lokacije u širem prostoru Kvarnerskog zaljeva, Stručna komisija je zaključila da je za realizaciju Adria LNG projekta najpodobniji sjeverni dio otoka Krka.
Usporedbom mikrolokacija na otoku Krku (Tenka Punta-južnija lokacija, Tenka Punta pokraj JANAF-a, uvala Blatna, Omišaljsko polje, lokacija unutar kompleksa DINA-e) stav Stručne komisije, a naročito predstavnika lokalne zajednice je bio da LNG terminal treba locirati unutar postojećih industrijskih zona ili unutar područja koja su prostornim planom rezervirana za razvoj industrije, te je u tom smislu preferirano područje DINA-e ili područje rezervirano za proširenje JANAF-a na Tenkoj Punti.
Prema daljnjim, detaljnije provedenim analizama, ocjenjeno je da su najpovoljnije lokacije Tenka Punta pokraj JANAF-a i uvala Blatna.
Isto tako, ocjenjeno je da se lokacija unutar DINA-e može ostvariti samo uz prethodno zatvaranje i uklanjanje DINA-e, a da lokacija Tenka Punta pokraj JANAF-a zauzima područje rezervirano za proširenje JANAF-a, te bi se prostor za njegovo eventualno proširenje trebao pronaći unutar Omišaljskog polja.
Obzirom na zauzetost prostora, u Općini Omišalj, industrijskim postrojenjima i velikim površinama koje se već dugi niz godina čuvaju za proširenje industrije, bez realne perspektive da se ta proširenja i ostvare, predstavnici lokalne zajednice su tražili prenamjenu tih rezerviranih prostora, odnosno predložili su izgradnju LNG terminala upravo na postojećim lokacijama rezerviranima za postojeća industrijska postrojenja.
Stručna komisija je podržala ovakav stav lokalne zajednice, jer je smatrala da obzirom na postojeću zauzetost prostora industrijom u Općini Omišalj, treba spriječiti daljnje povećanje takvih površina, odnosno da zauzimanje novih površina treba kompenzirati odgovarajućim smanjenjem postojećih.
U tom smislu, obzirom da sama o prethodnom nije mogla zaključivati, Stručna komisija je odlučila da se zatraži odgovor od Vlade Republike Hrvatske o perspektivi razvoja DINA-e, o mogućnosti njenog zatvaranja, odnosno o mogućnosti zamjene DINA-e LNG terminalom, te također i o mogućnosti zauzimanja površine namijenjene proširenju JANAF-a.
Na petoj (posljednjoj) sjednici (održanoj 23.03.1995.g.) Stručna komisija je upoznata, od strane Ministarstva gospodarstva, "da se DINA ne namjerava zatvoriti". Ujedno je Ministarstvo unutarnjih poslova - Odjela za zaštitu od požara i eksploziva izdalo rješenje kojim se odbija mjesto izgradnje ADRIA LNG terminala na lokaciji Tenka Punta zbog sigurnosnih razloga. Isto tako, JANAF d.o.o. se oštro usprotivio izgradnji terminala na području Tenka Punta, obzirom da bi se time onemogućilo daljnji razvoj naftnog terminala do punih planiranih prekrcajnih kapaciteta (34 mil. tona/god.; uz dogradnju dodatnih priveza 3 i 4 te ostatak rezervoarskog prostora od 820.000 m³ (uz postojeće rezervoare od 680.000 m³)).
Na istoj sjednici Stručna komisija je, između ostalog, zaključila da je lokacija u uvali Blatna podobnija od lokacije Tenka Punta, odnosno najpovoljnija između 5 ponuđenih lokacija na području Kvarnerskog zaljeva (predstavnici Općine Omišalj i PGŽ bili suzdržani spram ponuđene lokacije). Stručna komisija je ujedno i prihvatila izrađenu Prethodnu studiju utjecaja na okoliš luke i LNG terminala, te uputila investitora na izradu Konačne studije istog objekta na lokaciji uvale Blatna, kao i na provedbu javne rasprave o Prethodnoj studiji.
U lipnju 1995. godine, Županijska skupština Primorsko-goranske županije je raspravljala o izgradnji LNG terminala na otoku Krku i donijela zaključak kojim se "obzirom na turističku orijentaciju Primorsko-goranske županije traži da Vlada Republike Hrvatske i Konzorcij za izgradnju ADRIA LNG terminala prezentiraju ovoj Skupštini dodatne stručne i gospodarske argumente u obrani svog projekta i predložene lokacije za izgradnju terminala za prekrcaj i prihvat tekućeg prirodnog plina u uvali Blatna u Omišlju" (Prostor uvale Blatna (prema PPPGŽ, SN 14/00; 10/05, čl. 109.) predstavlja zaštićeni krajolik).
Potom su uslijedila previranja unutar samog Konzorcija, te je nakon odustajanja talijanskog ENEL-a i EDISON GAS-a od uključivanja u projekt, a zbog nedovoljnog gospodarskog rasta zemalja EU (te posredno i manje potencijalne potrošnje plina), nesigurnosti oko tehničke regulative u području LNG-a, ali i ratnih zbivanja na prostoru RH došlo do odustajanja („zamrzavanja“) od ovog projekta.
Ponovna aktualizacija projekta LNG terminala na području Općine Omišalj dogodila se u siječnju 2006.g., a uzrokovana redukcijom u isporuci prirodnog plina iz Rusije prema Ukrajni, a posredno i ostalim Europskim zemljama. Kao potencijalna lokacija za lociranje LNG terminala se spominje prostor unutar industrijske zone DINA Petrokemije d.d. (koja je revidirala svoje razvojne planove, i time oslobodila značajan prostor koji bi bio dovoljan za izgradnju LNG terminala), uz dogradnju priveza za LNG tankere ispred uvale Sepen.
Kako bi nedvosmisleno odredili optimalnu lokaciju za smještaj LNG terminala Vlada RH formira nekoliko Radnih skupina/Povjerenstava (tematski vezanih za zaštitu okoliša, gospodarstvo, ekonomiju).
Izrada Studije odabira optimalne lokacije LNG terminala povjerena je tvrtki EKONERG, koja je istu i prezentirala tijekom travnja 2008. godine (a na koju je PGŽ dostavila i službeno očitovanje).
Sama studija je, temeljem Delphi metode, nastojala provesti vrednovanje potencijalnih lokacija temeljem kojeg bi uslijedio odabir optimalne lokacije. Iako kriteriji za odabir lokacije LNG terminala nisu zakonski definirani (odabrani su slični kriteriji kao i za izbor lokacija termoelektrana-a što je propisano odlukom Vlade (NN 78/92). Kriteriji su podijeljeni na
ELIMINACIJSKI KRITERIJI:
E1. Prostor za siguran pristup i manevar broda
E2. Konflikt s drugim postojećim i planiranim sadržajima u prostoru
E3. Zaštićeni dijelovi prostora
E4. Opasni geološki rasjedi
E5. Raspoloživ prostor za smještaj terminala (barem 20 ha)
E6. Udaljenost od broda do spremnika UPP-a (najviše 2 km)
E7. Nagib terena veći od 320
E8. Prosječna nadmorska visina lokacije veća od 40 m.n.m.
E9. Odmak od naseljenih područja-više od 100 osoba u radijusu od 1 km
USPOREDNI KRITERIJI:
U1. Seizmološki i seizmotektonski pokazatelji
U2. Lokalni geološki uvjeti
U3. Uvjeti za pristajanje i manevar brodova
U4. Procjena rizika u okolici
U5. Blizina i opasnost od utjecaja drugih industrijskih i ostalih rizičnih objekata
U6. Potencijal konflikta u prostoru s drugim korisnicima prostora
U7. Odnos lokacije prema zaštićenim dijelovima prostora na lokaciji ili u njenoj blizini
U8. Vizualni utjecaj i utjecaj na krajobraz
U9. Biološko-ekološka osjetljivost lokacije terminala i njene neposredne okolice
U10. Topografski uvjeti
U11. Priključenje na magistralnu plinsku mrežu
U12. Raspoloživost infrastrukture na lokaciji (cesta, građ. materijal, voda, el.eng.)
U13. Mogućnost izgradnje na lokaciji termoelektrane na plin te drugih kompatibilnih objekata.
Kao područje interesa za gradnju LNG terminala je istaknuto područje Kvarnera. Slijedom navedenog su predložene potencijalne lokacije za smještaj LNG terminala:
1. Otok Krk
1.a. Zona DINA Petrokemija
1.b. Uvala Blatna
Bakarski zaljev
2. Sršćica
3. Zona TE Rijeka
Raški zaljev
4. Podubac
5. Ubac
6. Sočaj
8. Uvala Zagrob
Plominski zaljev
7. Plomin
Pritom su se lokacija 3. TE Rijeka i lokacija 7. Plomin pokazale neadekvatnima temeljem eliminacijskih kriterija te i nisu vrednovane usporednim kriterijima.
Nakon eliminacije neprihvatljivih lokacija, lokacija unutar zone DINA Petrokemije je prema ocjeni izrađivača bila prihvatljivija u 7 od 13 usporednih kriterija u odnosu na lokaciju Ubac na ulazu u raški zaljev.
Sadržaj studije možete vidjeti na http://puo.mzopu.hr/default.aspx?id=2546
Izvor: Malbaša, N.: Studija odabira optimalne lokacije LNG terminala, EKONERG, Zagreb, 2008.
Vlada RH je na svojoj 46. sjednici od 30. rujna 2008. godine donijela odluku kojom prihvaća lokaciju za smještaj LNG terminala unutar zone DINA Petrokemije u Općini Omišalj (otok Krk).
3D model planiranog terminala možete vidjeti klikom na link http://www.zavod.pgz.hr/multimedia/adria_lng_terminal_isle_of_krk.wmv
Početkom 2009. godine je započet postupak izdavanja upute o sadržaju studije o utjecaju na okoliš za zahvat terminal ukapljenog prirodnog plina, općina Omišalj, otok Krk. Dana 25. svibnja 2009. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je dalo Uputu za izradu studije utjecaja na okoliš: terminal ukapljenog prirodnog plina, općina Omišalj, otok Krk. Više na: http://puo.mzopu.hr/UserDocsImages/Uputa_0206091.pdf