Od 19. do 21. svibnja održan je do sada najveći europski skup posvećen lokalnom održivom razvoju. U Denkerque-u se okupilo 1800 predstavnika gradova i regija iz 54 zemlje. Nakon tri dana izlaganja, analiza i razgovora Konferencija je zaključena usvajanjem dvije političke deklaracije – Deklaracije o lokalnoj održivosti i Pozivom na akciju za klimu.
Europski gradovi su dom za 80% stanovništva Europe i bit će prvi na udaru poremećaja koji se očekuju zbog klimatskih promjena i kompleksne globalne krize. Zato je na Konferenciji jasno naglašeno da se mora ukloniti velika razlika koja postoji između onoga što gradovi mogu i moraju učiniti suočeni s vanjskim poremećajima i načina na koji su oni danas (ne)uključeni u traženje, dogovaranje i provođenje globalnih rješenja za krizne procese.
Konferencija u Denkerqueu bila je na više načina veliki događaj. Prvo, okupila je 1800 predstavnika iz 54 zemlje; drugo, na njoj je nastupilo 160 govornika i održano je 20 radionica; treće i najvažnije, ona je ukazala kako bi gradovi trebali postupati u vremenima obilježenim krizom i klimatskim promjenama. Konferencija je zaključena usvajanjem dva dokumenta:
Već prvi uvodničari naglasili su da se 80% stanovništva EU nalazi u gradovima, da su gradovi prvi na udaru svih poremećaja koji će se događati zbog krize i klimatskih promjena, te da su zbog toga gradovi vitalno zainteresirani da budu uključeni u traženje, dogovaranje i provođenje rješenja akutnih globalnih izazova. Klimatska konferencija (COP 15) u Kopenhagenu (prosinac 2009.) doživljena je kao razočarenje, pa su mnogi uvodničari pozvali prisutne da ne čekaju nacionalne vlade i neke nove međunarodne dogovore, jer se proces promjena prema postkarbonskom društvu i stvaranju održivih gradova mora hitno započeti ili bi u gradovima stvari lako mogle izmaći kontroli. Gradovi ne smiju dopustiti da budu samo izvršitelji politika koje se donose na višim razinama, jer su oni ti koji generiraju većinu nacionalnog bogatstva (85% EU BDP-a), ali su i oni koji trebaju osmisliti i provesti najveći broj praktičnih radnji u korist očuvanja okoliša, klime i socijalne sigurnosti svojih stanovnika. Od gradova se traži da zahtijevaju od svojih nacionalnih vlada dijalog vezan uz pripremu stavova za COP 16 u Meksiku ove godine. Gradovima predstoji revolucionarna decentralizacija infrastrukturnih sustava, osobito energetike, pa je njihova uloga i odgovornost daleko veća nego se to u većini nacionalnih i međunarodnih institucija prepoznaje. Velike međunarodne i nacionalne strategije i politike i dalje neće imati učinka ukoliko lokalno stanovništvo za njih ne bude znalo ili ih ne bude razumjelo. Zbog toga se gradovi moraju "vratiti građanima". U novonastalim okolnostima treba jačati dijalog s građanima o ključnim aspektima budućnosti grada i mjerama kojima će se grad prilagoditi njihovim novim potrebama. Medije bi trebalo pridobiti za ovaj proces.
Katharine Richardson (prof. na Sveučilištu u Kopenhagenu) i Jeremy Rifkin (Fondacija za ekonomske trendove / video-vezom iz New Yorka)
Rob Roggema iz Groningena u Nizozemskoj
U Lyonu, poučeni iskustvom toplotnog udara iz 2003. g. koji je u Francuskoj odnio 15000 života, dodavanjem zelenila na najkritičnijim (najtoplijim) mjestima grada nastoje umanjiti temperaturne ekstreme. Ujedno provode istraživanja koje vrste bilja dobro podnose ekstremno visoke temperature. Kako im se povremeno događaju i vrlo intenzivne oborine, slijede primjer Kronsberga (Njemačka) i uklanjaju asfalt s pločnika i parkirališta da bi povećali propusnost tla. Kronsberg je takvim mjerama potpuno eliminirao bujične vode.
Neki naglasci završnih dokumenata Konferencije